Starring...Troy Baker!

PDFIspisE-mail



Joel (The Last of Us), Booker DeWitt (BioShock Infinite), Delsin Rowe (inFamous: Second Son), Pagan Min (Far Cry 4), Batman: Arkham Origins (The Joker), te Sam Drake - stariji brat Nathana Drake-a (u nadolazećem megahitu Uncharted 4: A Thief's End) - samo su poznatiji likovi iz visokobudžetnih hit video-igara kojima je jedno zajedničko – a to je isti čovjek koji im "posuđuje" svoj glas (nekima i stas). 
Troy Baker je u kratkom vremenu postao jedan od najprepoznatljivijih i najtraženijih glasova u igrama s respektabilnim popisom uloga. Nije planirao karijeru u igrama, radio je na filmu i TV-u, a sanjao je o tome i da postane rock'n'roll zvijezda.

Da li su te i od prije zanimale video-igre?

To je pomalo bajkovita priča, jer kad sam prije šest ili sedam godina preselio u Los Angeles i prvi puta zaigrao Uncharted, niti djelić mene nije mogao zamisliti da ću jednoga dana biti u nekoj igri, a kamoli da ću igrati starijeg brata Nathana Drakea. Ako pratite seriju Deadwood, onda će vam biti poznata divna misao koja kaže da je najbolji način da čujete kako se Bog smije jest da mu objavite svoje planove. Igre defintivno nisu bile mjesto gdje sam mislio da će me život odvesti. Ali za početak, bez sumnje sam znao da ću dospjeti na naslovnicu Rolling Stonea, haha.

Smatraš li da je kod glume u igrama lakše utjeloviti lik koji glumiš ili naprosto nema razlike u odnosu na film i TV?

Mislim da bi izvedba trebala biti ista, jedino je prezentacija drugačija. U igrama mogu biti 20 ili više godina stariji i općenito više različit od onoga što prikazuje film. Sve se svodi na timski rad i što tim želi. I ja želim da ostane tako, jer u procesu stvaranja vrhunske igre postoje deseci, ako ne i stotine ruku kroz koje prolazi svaki lik i svaki fragment priče i igre općenito, prije nego što dođe u ruke igrača. U igrama nikada u prvi plan neće biti istaknuto - starring Troy Baker. Tako igre ne funkcioniraju. Jer ja sam ništa, apsolutno ništa bez uspješno obavljenog posla ljudi koji stoje iza cijele priče.

Što općenito misliš o kvaliteti scenarija u igrama?

Mislim da još nisu na razini filmova, u većini slučajeva. Efekti napretka su vidljivi, postoji dosta međusobnog oponašanja, ali ne i puno inovacije - osobito u priči. Ljudi recimo gledaju seriju Black Mirror i scenaristi misle, "Oh, moramo imati scenu u kojoj frajer ševi svinju" - jer će to gledatelje zaprepastiti. Oni žele prenijeti taj osjećaj, ali to ne postižu raščlanjivanjem i razvojem radnje. Dakle, ono što ćete na takav način dobiti je derivat onoga što su scenaristi izvorno mislili, ali nisu prenijeli na gledatelja, osim vizualno. 
Svaki studio koji se bavi razvojem video-igara želi imati najbolje level dizajnere i najbolje background artiste, ali onda puno puta kada treba ispričati priču kroz kvalitetan scenarij idu linijom manjeg otpora - "pa znate kako ispričati priču ..." i rasporede posao na nekoga iznutra, tko je možda u potpunosti sposoban, ali jednostavno nema nužne alate i iskustvo koji su potrebni da bi se postigao željeni vrhunski rezultat. 
Ne mogu vam reći koliko je uloženog vremena bilo potrebno da bi Neil Druckmann postao tako dobar scenarist. Uzimao je satove glume, pisanja i režije. Prije samog početka rada na The Last of Us-u je napravio dubinsku analizu i pripremu, ostavio je svoje srce u toj igri. Dakle, to je razlog zašto volim The Last of Us, jer je svatko od nas nesebično dao dio sebe bez imalo kalkuliranja od početka do kraja.

Kako si otkrio svijet igara?

Sjećam se kada je tata prvi puta donio kući je Intellivision i igrao Pong u našoj dnevnoj sobi. Sjećam se i kada sam prvi put ikada vidio Pac-Mana u supermarketu i zapitao: "Što je to?" Sjećam se kako sam dobio žuljeve na prstima igrajući Centipede... Ali ono što mi je zanimljivo, više nego sama promjene tehnologije, programeri i izdavači poput npr. THQ-a u jednom trenutku rastu i posluju pozitivno, dok sljedećeg trenutka zatvaraju svoja vrata...gameri evoluiraju. Gaming kultura i društvo se konstatno mijenjaju i dinamično formiraju ovu industriju.

Koju bi igru izdvojio kao svoju najdražu?

Bolje pitanje bi bilo zašto volim igrati igre jer mi je teško odlučiti. Ima ih puno, volim Zumu. To je glupa iPad igra, ali bez problema mogu isključiti svoj mozak kada postajem jedini svoj neprijatelj i jedino što me u tom trenutku zanima jest koliko visoki score mogu postići. A tu je i Shadow of the Colossus, koji je tako fantastičan – na način na koji je ispričao svoju priču, na način koji se igrao i kako je lijepo izgledao. 
Ali ja ću morati reći - i ispričavam se, znam da ćete se zezati s ovim – The Last of Us. Odigrao sam ga tri puta, i još uvijek otkrivam nove stvari. Želim proći kroz svaku prostoriju u igri, kroz svaku zgradu i istraživati, jer svaki komadić te igre priča svoju priču. Mogao bih bez problema provesti ostatak života istražujući tu igru :-)

Izvor: gamesradar


Podijeli na FB